U posljednjih nekoliko godina izrazito su aktualna tema krivo obračunate plaće radnicima u djelatnosti zdravstva odnosno isplata razlike plaća na ime dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i dodatka za znanstveni stupanj za prekovremeni rad radnika u zdravstvu.
Glavni izvor prava kojim je uređena materija prava i obveza radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje u tekstu: KU), trenutno važeći KU „NN 29/18“, kao granski ugovor, dok je isto na razini javnih služba uređeno Temeljenim kolektivnim ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje u tekstu: TKU), trenutno važeći TKU NN 128/17 i njegova Dopuna TKU NN 47/18. Navedenim Kolektivnim ugovorima propisuju se način izračuna osnovne plaće i dodataka na plaću.
Kao dodatci na plaću navedeni su stimulacija, dodatci za posebne uvjete rada te dodaci i uvećanja plaća. Također i sam temeljni zakon koji uređuje područje radnog prava, Zakon o radu, propisuje u članku 94. pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.
Problem je nastao 2013. kada je uveden Centralni obračun plaća (dalje u tekstu: COP), budući da COP nije prepoznao prekovremeni sat na dnevnoj razini niti činjenicu da se dodatci za otežane uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i tijelo te znanstveni stupanj (magisterij, doktorat) trebaju obračunati i na sate u redovnom i prekovremenom radu. COP je obračunavao prekovremeni rad tek kad se ispuni redovna mjesečna satnica te na njih nije obračunavao prije navedeno.
Najčešće je riječ o radnicima kojima je radno vrijeme organizirano u dežurstvima u trajanju od 24 sata te koji zbog prirode posla rad obavljaju noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, prekovremeno, u smjenama, dvokratno, a bolnice, kao poslodavci, nisu isplaćivale uvećanje plaća kako je to predviđeno kolektivnim ugovorima, a kojim je propisano da se radniku uvećava plaća za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima obzirom da takav rad zahtjeva izniman napor i fizičku izdržljivost. Dijelu liječnika i ostalih zdravstvenih i nezdravstvenih radnika nije isplaćivana naknada za prekovremene sate, a dijelu nisu svi propisani dodatci na prekovremene sati, već su dodaci isplaćivani samo na osnovnu plaću.
Jedan od dodataka koji bolnice nisu isplaćivale je dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate, u iznosu od 10% od osnovne plaće, za doktore medicine i dentalne medicine, što je bilo propisano KU iz 2013. Dodatak KU iz 2015., (NN 96/2015) povisio je to na 12% te je proširio krug radnika na koji se odnosi ovaj dodatak, odnosno na ostale zdravstvene i nezdravstvene radnike u iznosu 4% od osnovne plaće, a što je potvrđeno u novom KU iz 2018.
Također, bolnice nisu isplaćivale na odrađene prekovremene sate dodatak zbog ostvarenog znanstvenog stupnja magistra znanosti u iznosu od 8% na osnovnu plaću, odnosno za 15 % ako radnik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. TKU jasno i nedvojbeno propisuje da se uvećanja plaće za doktorat znanosti i uvećanje zbog prekovremenog rada ne isključuju.
Svi prije navedeni dodatci važni su zbog obračuna naknade za godišnji odmor radniku čija je priroda posla takva da mora raditi prekovremeno, noću ili nedjeljom pripada takva naknada u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Bolnica je, naime, prilikom isplate naknade za godišnji odmor računala prosječnu plaću za tri mjeseca, kolika bi bila samo po redovnoj satnici, a ne za tri mjeseca po zaista isplaćenim plaćama u kojima su bili uračunati i prekovremeni sati. Na taj način je radnicima isplaćena umanjena naknada za godišnji odmor. To su zaključili i brojni sudovi u svojim presudama.
Postoji razilaženje mišljenja između poslodavaca odnosno bolnica u tumačenju Kolektivnih ugovora kojima su propisana prava, pa tako i pravo na dodatke na plaću u redovnom pa tako i u prekovremenom satu. Sudska praksa je stala na stranu radnika odnosno liječnika i ostalih zdravstvenih i nezdravstvenih radnika, gdje su prvostupanjski sudovi, a zatim i drugostupanjski donijeli pozitivne odluke te potvrdili kako Kolektivne ugovore treba tumačiti na način da se i na prekovremene sate obračunava dodatci za otežane uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i tijelo te za znanstveni stupanj budući da liječnici i ostali djelatnici i kad rade prekovremeno također rade u svojstvu radnika koji rade u otežanim uvjetima rada.
