“Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi pozivom na primjenu odredbe čl. 53. Zakona o stečaju potrošača (NN 100/15 dalje: ZSP), a u izjavljenoj žalbi vjerovnik A. d.o.o. S. ističe da nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja jer se potrošač Đ. M. ne može smatrati potrošačem u smislu odredbe čl. 4. st. 2. i st. 3. ZSP, jer je njegova obveza prema žalitelju proistekla iz potrošačeve profesionalne poslovne djelatnosti (poljoprivredne proizvodnje duhana) a prelazi iznos od 100.000,00 kuna, a sud prvog stupnja se pri tome nije bavio pitanjem da li je predlagatelj obveznik plaćanja poreza na dohodak ili poreza na dobit.
Naprijed navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene. Naime, u smislu odredbe čl. 4. st. 2. ZSP potrošačem se u smislu toga zakona smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. U smislu odredbe st. 3. istog članka potrošačem se u smislu toga zakona smatra i fizička osoba koja je obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema odredbama Zakona o porezu na dohodak i fizička osoba koja je obveznik poreza na dobit prema odredbama Zakona o porezu na dobit — ali u tom slučaju uz kumulativno ispunjenje dodatnih uvjeta: da nema više od 20 vjerovnika, da obveze iz obavljanja djelatnosti ne prelaze iznos od 100.000,00 kuna, da nema obveza iz radnog odnosa koje proizlaze iz obavljanja djelatnosti, da nije pokrenut predstečajni ili stečajni postupak.
Za ocjenu da li se radi o potrošaču u smislu odredbe čl. 4. st. 3. ZSP, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nije relevantno od kuda potječu (iz kakvog odnosa) nepodmirene dospjele obveze potrošača zbog kojih je pokrenut stečaj potrošača, već je odlučno u kakvom je statusu potrošač u trenutku pokretanja postupka stečaja potrošača tj. da li on je ili nije u tom momentu obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti ili obveznik poreza na dobit, pa samo ukoliko on je obveznik navedenih poreza tada moraju biti kumulativno ispunjeni naprijed navedeni dodatni uvjeti da bi on bio potrošač u smislu ovog zakona,
Odredbama Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i dalje: ZPD/04), koji je bio u primjeni u vrijeme pokretanja izvan sudskog postupka stečaja potrošača, je propisano, i to u čl. 17., da se dohotkom Od samostalne djelatnosti smatra dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, dohodak od slobodnih zanimanja i dohodak od poljoprivrede i Šumarstva, a u čl. 18. kojim je određeno što se smatra samostalnim djelatnostima’ u st• 3• toga članka je propisano da djelatnost poljoprivrede i šumarstva obuhvaća korištenje prirodnih bogatstava zemlje i prodaju, odnosno zamjenu od tih djelatnosti dobivenih proizvoda u neprerađenom stanju, i da su fizičke osobe po osnovi djelatnosti poljoprivrede i šumarstva obveznici poreza na dohodak ako su po toj osnovi obveznici poreza na dodanu vrijednost prema posebnom zakonu ako po toj osnovi u poreznom razdoblju ostvare ukupni godišnji primitak veći od 35 % iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost te ako ostvaruju poticaje na način i pod uvjetima propisanim posebnim zakonom. Nadalje, tko je obveznik plaćanja poreza na dobit propisano je odredbama Zakona o porezu na dobit (NN 177/04 i dr. — dalje: ZD), i to u čl. 2., pa je u smislu te odredbe obveznik tog poreza i fizička osoba koja ostvaruje dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka i ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak (st. 3.), i fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti prema propisima o porezu na dohodak uz ispunjenje dodatnih uvjeta navedenih u tom stavku (st. 4.).
Iz iskaza potrošača kojeg žalitelj nije osporavao i iz očitovanja predstavnika porezne uprave na pripremnom ročištu održanom dana 25. listopada 2016. godine proizlazi da potrošač Đ. M. od 20. rujna 2015. više nije u sustavu PDV-a, što znači da nije bio obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost ni u trenutku (18. veljače 2016.) pokretanja izvan sudskog postupka stečaja potrošača, a ni u momentu (11. svibnja 2016.) podnošenja prijedloga za pokretanje sudskog postupka stečaja potrošača, a navedenu činjenicu koja proizlazi iz izjave predstavnika PU Ministarstva financija žalitelj žalbom izričito ni ne osporava. Iz navedenog bi stoga proizlazio zaključak da potrošač u vrijeme pokretanja predmetnog postupka nije bio u statusu obveznika plaćanja poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti — djelatnosti poljoprivrede u smislu naprijed citiranih odredbi ZPD/04. Nadalje, na temelju iskaza samog potrošača na navedenom pripremnom ročištu sud prvog stupnja utvrđuje da potrošač nije ni trgovačko društvo odnosno da nema prijavljen ni obrt — što žalitelj također izričito ne osporava u žalbi, iz čeg bi onda proizlazio i zaključak da potrošač nije ni u statusu obveznika plaćanja poreza na dobit u smislu naprijed navedenih odredbi ZD-a. Prema tome, iz navedenog proizlazi zaključak da je Đ. M. u vrijeme pokretanja predmetnog postupka imao status fizičke osobe koja na tržištu ne djeluje u okviru neke trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, odnosno da nije osoba koja je obveznik plaćanja poreza na dohodak odnosno poreza na dobit, i da stoga ima svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 4. ZSP, slijedom čega je bila ispunjena i navedena pretpostavka za donošenje rješenja o otvaranju postupka stečaja.”
