Prije nego je tražbina dospjela ne može početi teći zastarni rok.
„Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo određeno (čl. 361. st. 1. ZOO). Ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom (čl. 1065. ZOO). Rok (vrijeme) vraćanja primljenog novca čini bitno obilježje ugovora o kreditu. Ugovor prema kojem korisnik kredita ne bi imao mogućnost da uz ugovorenu kamatu koristi primljeni novac kroz određeno vrijeme ne bi imao smisla. Ako bi u konkretnom slučaju tužitelj odmah u trenutku kada je doznačio novčana sredstva korisniku kredita (7. studenog 1989. i 5. studenog 1991.) stekao pravo tražiti da mu ih ovaj vrati, onda sklopljeni ugovor po svojoj pravnoj prirodi i ne bi bio ugovor o kreditu.“
