Činjenica da se pacijent suglasio s obavljanjem operacije radi liječenja sama po sebi ne oslobađa bolnicu od odgovornosti za propuste pri operacijskom zahvatu.
„Utvrđenje je nižih sudova da je uslijed greške prilikom operativnog zahvata, koji se sastojao od vađenje limfnog čvora na vratu tužiteljice radi biopsije došlo do oštećenja XI živca s posljedicom djelomične pareze desne ruke i bolovima, te slabošću desnog ramenog područja.
Revidentica i u ovom stadiju postupka osporava uzročnu vezu između operativnog zahvata i nastalog oštećenja zdravlja kod tužiteljice. Naime, tuženica tvrdi da je uzrok oštećenja živca pritisak povećanih i upaljenih limfnih žlijezda u vezi s osnovnom bolešću tužiteljice – kronične leukemije. Stoga tuženica u reviziji ističe da su sudovi nekritički prihvatili nalaz vještaka dr. J.R., a neosnovano odbili prijedlog tuženice da se provedu nova vještačenja sa liječnicima specijalistima odgovarajućih struka, a na istu okolnost tj. postojanja uzročne veze.
Sudovi su – oba – u obrazloženju presuda detaljno, iscrpno i uvjerljivo, te valjano obrazložili na temelju kojih dokaza i utvrđenih činjenica su dokazali odgovornost tuženice.
Kada su niži sudovi utvrdili (posebice na temelju nalaza vještaka dr. J.R. koji se temelji na iscrpnoj medicinskoj dokumentaciji) da su se sve štetne posljedice oštećenja XI živca vrlo jasno manifestirale u razdoblju neposredno nakon operativnog zahvata, to je pravilan zaključak sudova da je isti neposredan uzrok takvom oštećenju, a tuženica nije dokazala da je liječnik koji je izvršio operativni zahvat u danim okolnostima postupao kako je trebao.
U svezi prijedloga tuženice da se obnovi vještačenje s drugim vještakom valja reći da su niži sudovi pravilno postupili kada su odbili ovaj prijedlog jer za to nisu postojale pretpostavke iz čl. 261. st. 3. ZPP,pa time nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 261. ZPP koju revidentica opisno citira.
Stoga su niži sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili odgovornost tuženice za štetu temeljem čl. 170. i 171. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91 – u daljnjem tekstu: ZOO).
Naime, sama okolnost što je tužiteljica dala suglasnost za poduzimanje operativnog zahvata u svrhu liječenja ne oslobađa tuženicu odgovornosti za propuste izvršene u toku zahvata.“
