Na ugovornu zabranu natjecanja ne može se osnovano pozivati poslodavac koji je s radnikom ugovorio plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj i istodobno mu nametnuo zabranu buduće tržišne utakmice.
„Naime, točno jest da je ugovorna odredba o zabrani utakmice ništava ukoliko je ugovaratelj radnik koji u vrijeme ugovaranja takve klauzule prima plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj (čl.100.stav.6. ZR-a).
Logičnim, smislenim i sveobuhvatnim tumačenjem cit. zakonske odredbe, posljedično razumijevanju svrhe instituta ugovorne zabrane utakmice, a poznavanjem i sadržaja pretpostavaka ništavosti prema općim propisima obveznog prava (protivnost Ustavu Republike Hrvatske, kogentnim zakonskim normama i moralu društva) jasna je intencija zakonodavca da se na korist iz takve ugovorne zabrane ne može pozivati strana koja je nemoralna – dakle onaj poslodavac koji sa zaposlenikom ugovara plaću koja je manja od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, a istovremeno mu nameće zabranu buduće tržišne utakmice (pod prijetnjom naknade štete) te ga na taj način onemogućava u stjecanju potencijalno veće zarade kod drugog poslodavca iste djelatnosti u pogledu koje je zaposlenik educiran i stručan.“
