„U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za vraćanje novčanog iznosa u devizama koje je tužitelj dao tuženiku na temelju ugovora o zajmu.
Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da je predmetni ugovor o pozajmljivanju novčanog iznosa u stranoj valuti protivan prisilnim propisima o deviznom poslovanju, pa smatraju predmetni ugovor ništavim u smislu čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).
Zbog toga prihvaćaju tužbeni zahtjev primjenom odredaba čl. 104. ZOO prema kojoj svaka strana ima pravo tražiti natrag ono što je dala po ništavom ugovoru, a sve u vezi čl. 210. ZOO. Imajući na umu utvrđenu činjenicu da su stranke u ovom sporu bile stranke ugovora o zajmu koji je ništav, dakle da je tuženiku novčani devizni iznos dao upravo tužitelj, pravilno su ocijenili nižestupanjski sudovi da je upravo tužitelj ovlašten tražiti vraćanje navedenog iznosa datog tuženiku po ništavom ugovoru (aktivno legitimiran), a da je upravo tuženik dužan vratiti taj iznos tužitelju (pasivno legitimiran).
Na taj način nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 104. ZOO u vezi s čl. 210. ZOO.“
