”Iz dokumentacije u spisu proizlazi, međutim, da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke dosudio kamate za razdoblje koje tužitelju ne pripada kako je zatraženo i suđeno, i to:
- iznos od 29.552,77 kn po računu broj od 17. veljače 2004. s oznakom valute plaćanja osam dana; tužitelj pravilno potražuje kamate od 27. veljače 2004., ali mu ne pripadaju do 29. ožujka 2004, jer je nesporno taj iznos plaćen 26. ožujka 2004., pa mu kamate pripadaju zaključno s danom 25. ožujka 2004., dok mu za dane 26., 27., 28. i 29. ožujka ne pripadaju,
- na iznos od 25.204,37 kn po računu broj od 24. svibnja 2004. s oznakom valute plaćanja osam dana; tužitelj pravilno potražuje kamate od 4. lipnja 2004., ali mu ne pripadaju do 3. rujna 2004. kada je primio ispunjenje obveze već zaključno s danom 2. rujna 2004. Uz navedeno, sud mu je neosnovano dosudio kamate na taj iznos od 4. travnja 2004., umjesto od 4. lipnja 2004.,
- na iznos od 20.000,00 kn od 4. lipnja 2004. do 6. travnja 2005., ali mu kamate pripadaju zaključno s danom 5. travnja 2005., budući da je 6. travnja 2005. tužitelj primio ispunjenje te obveze,
- na iznos od 15.000,00 kn od 4. lipnja 2004. do 6. svibnja 2005., ali mu kamate pripadaju zaključno s danom 5. svibnja 2005., budući da je 6. svibnja 2005. tužitelj primio ispunjenje te obveze,
- na iznos od 15.000,00 kn od 4. lipnja 2004. do l. srpnja 2005., ali mu kamate pripadaju zaključno s danom 30. lipnja 2005., budući da je l . srpnja 2005. tužitelj primio ispunjenje te obveze.
Vjerovniku pripadaju zakonske zatezne ‘kamate počevši od prvog idućeg dana od dana dospijeća obveze, jer dužnik je pao u zakašnjenje s plaćanjem novčane obveze kada obvezu nije ispunio u roku određenom za ispunjenje (čl. 324. ZOO-a). To znači da tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate počevši od prvog dana dužničkog zakašnjenja s plaćanjem, sve do ispunjenja.
Tuženik u žalbi neosnovano smatra da nema osnove da se tužitelju dosude kamate; riječ je o zakonskoj obvezi dužnika novčane obveze (čl. 277. st. 1. ZOO-a). Daljnjih prigovora u žalbi, kao ni tijekom postupka, a koji bi se ticali odlučnih okolnosti, trećetuženik, kao ni ostali tuženici, nije isticao.
Slijedom navedenog, pobijana je presuda potvrđena u dijelu kojim je tužitelju dosuđeno plaćanje zakonskih zateznih kamata u razdoblju od prvog dana dužničkog zakašnjenja s plaćanjem pa sve do posljednjeg dana neplaćanja obveze (čl. 368. ZPP-a), dok je za netočno dosuđene kamate ona preinačena odbijanjem takvog zahtjeva u odnosu na trećetuženika (čl. 373. ZPP-a).”
