Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava. Zato sudovi ovisno o konkretnim okolnostima naknadu nematerijalne (neimovinske) štete smiju utvrđivati izvan granica njima predviđenih za pojedine oblike takve štete.
„Orijentacijski kriteriji su donijeti na temelju tih smjernica, sve kako bi se njihovom primjenom ujednačili kriteriji kod odlučivanja o toj naknadi. U njima je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio samo načelna (orijentacijska) stajališta o uvjetima u kojima bi određena naknada mogla biti pravična (stajališta utemeljena i na praksi: odlukama koje je donio), pa ih sudovi ne mogu primjenjivati pukim automatizmom za izračunavanje pravične naknade.
Ti kriteriji nisu izvor prava, pa sudovi ovisno o konkretnim okolnostima naknadu nematerijalne štete mogu utvrđivati i izvan granica njima predviđenih za pojedine vidove takve štete: suprotan bi stav njima oduzimao svrhu zbog koje su donijeti – da budu „orijentacijski“, a otklanjao bi zakonom propisanu obvezu odlučivanja o naknadi prema „svim (individualiziranim) okolnostima slučaja“ i prema navedenim smjernicama iz odredbi čl. 1100. ZOO-a, što im nije ni bio cilj.“
