„Prvostupanjski sud je jasno naveo da je na predmetnom motornom vozilu za koje tužitelj tvrdi da ga je stekao kupoprodajnim Ugovorom od 30. listopada 2010. kada mu je i predan u posjed, u tom trenutku zabilježba ovrhe već bila provedena u Upisniku vozila kod nadležne Policijske uprave a i u Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja kod Upisničkog mjesta V. Financijske Agencije bio je već proveden upis mjere zabrane otuđenja i opterećenja na temelju raspoložbi ovršenika. Kraj jasne odredbe čl. 143.j. st. 4. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/09, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje: OZ) koja određuje da zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe založno pravo na motornom vozilu, te st. 6. istog zakonskog propisa prema kojem nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva na motornom vozilu niti upis tereta na tom vozilu utemeljen na raspoložbi ovršenika bez obzira kada je ta raspoložba poduzeta, s time da raspoložbe učinjene protivno toj zabrani nemaju pravnog učinka, to je jasno da tužitelj na temelju Ugovora o kupoprodaji predmetnog motornog vozila od 30. listopada 2010. na temelju kojeg mu je motorno vozilo i predano u posjed po II-tuženiku, što su sve pravni poslovi utemeljeni na radnjama ovršenika, nije stekao pravo vlasništva na istom jer niti navedeni pravni posao kao ni predaja u posjed motornog vozila tužitelju nemaju nikakvog pravnog učinka (ništetni su) u pogledu vlasništva II-tuženika na spornom motornom vozilu. Pri prethodno rečenom niti činjenica da niti on niti II-tuženi u trenutku predaje u posjed motornog vozila nisu znali da je u tijeku ovršni postupak ovrhom na spornom motornom vozilu a daje u trenutku saznanja za isto 30. studenog 2010. tužitelj već stekao pravo vlasništva jer se vlasništvo obzirom se radi o pokretnoj stvari stječe samom predajom u posjed, nije relevantna jer prema prethodno citiranoj zakonskoj odredbi niti predaja u posjed tužitelju motornog vozila što je raspoložba II-tuženika bez obzira što je učinjena prije saznanja tužitelja i II-tuženika o vođenju ovršnog postupka, nema pravnog učinka, takvom predajom posjeda koja je učinjena nakon zabilježbe ovrhe tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva.”
