„U postupku pred Općinskim i Županijskim sudom utvrđeno je da su tužitelji kao zakonski nasljednici ostavitelja J.C. rješenjem Općinskog suda u V. posl. br. O-__/08 od 11. veljače 2009. upućeni na parnicu radi utvrđenja pravne valjanosti oporuke, da je J.C. sačinio oporuku 10. prosinca 2003., da je ista pisana pisaćom mašinom, da se nakon teksta oporuke nalaze potpisi svjedoka oporuke B.M. i K.D. i oporučitelja J.C., da je oporuku pisala M.C. po kazivanju oporučitelja, da su svjedoci oporuke bili prisutni pisanju oporuke te su je potpisali u prisustvu oporučitelja.
Također je utvrđeno da se je J.C. znao potpisati, ali da nije znao čitati i pisati. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev. Naime, prema odredbi čl. 29. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, dalje: ZN) valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom, a prema čl. 31. ZN oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima i potpisati, koji će se svjedoci također potpisati na samoj oporuci.
U postupku je utvrđeno da oporučitelj J.C. završio jedan razred osnovne škole i da se znao samo potpisati pa su sudovi pravilno utvrdili da se radi o osobi koja ne zna čitati i pisati. Naime, za osobu koja se zna samo potpisati ne može se smatrati da se radi o osobi koja zna čitati i pisati pa takva osoba ne može valjano sastaviti pisanu oporuku pred svjedocima u smislu čl. 31. ZN-a. Zbog toga, oporuka ostavitelja sačinjena 10. prosinca 2003. u nazočnosti dva svjedoka koja je pisana po trećoj osobi nije valjana pa su sudovi pravilno prihvatili tužbeni zahtjev u smislu čl. 29. st. 3. ZN-a.“
