Pisana tuženikova (dužnikova) izjava sadržajno znači njegovo priznanje duga učinjeno tužitelju (vjerovniku). Posljedica je da je time prekinuto zastarijevanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku (dužniku).
„Naime, kod činjenice što je ova izjava sastavljena istovremeno kada je sastavljen zapisnik o obavljenom djelomičnom nadzoru obračunavanja i plaćanja proračunskih prihoda tužitelja, a u kojem zapisniku je uz ostalo utvrđeno postojanje nepodmirenog duga tuženika prema tužitelju s osnova pozajmica, evidentiranog na kontu … i …, a što je tuženik i kao fizička osoba i kao direktor – odgovorna osoba tužitelja potvrdio potpisivanjem tog zapisnika, a istovremeno u predmetnoj izjavi potvrdio da je ova, a prema zapisniku dugovana sredstva primio on kao fizička osoba, onda je jedino moguće zaključiti da je tom pisanom izjavom tuženik priznao dug tužitelju kao vjerovniku u smislu odredbe čl. 366. st. 1. ZOO-a, a čime je pak došlo do prekida zastarijevanja tog duga u smislu odredbe čl. 387. ZOO-a, od kada je ponovno počeo teći zastarni rok iz odredbe čl. 371. ZOO-a, pa obzirom na datum pokretanja ovog spora (ožujak 2002.), očito je da zahtjev nije zastario.“
