Podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu prekinuta je zastara. Imajući na umu da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora (prema čl. 186.a st.3. ZPP-a) došlo do zastoja zastarijevanja, a nakon toga do prekida zastare (podnošenjem tužbe), ocjena je da nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.
„Pojam zastoja zastare podrazumijeva okolnosti koje sprječavaju zastaru ili u početku njezina nastupa ili u njezinom tijeku, zbog čega zastara ili ne može niti početi teći, ili, ako je počela teći ili ako je tekla, prestaje teći sve dok zapreka traje, a kad zapreka prestane zastara nastavlja teći tako da zastarno vrijeme između prije protekle zastare i onog vremena koje teče nakon zastoja predstavlja jedno cjelovito vrijeme zastare. Drugim riječima, vrijeme zastoja ne ubraja se u rok zastare.
Prema odredbi čl. 186.a st. 5. ZPP-a podnositelj zahtjeva ovlašten je podnijeti tužbu nadležnom sudu ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od 3 mjeseca od njegova podnošenja.
Tužitelj je tužbu prvostupanjskom sudu podnio putem preporučene poštanske pošiljke 24. travnja 2009. g., pa se u smislu odredbe čl. 113 st. 2 ZPP-a taj dan smatra danom predaje tužbe prvostupanjskom sudu.
Podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO, pa imajući u vidu da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora došlo do zastoja zastarijevanja, a nakon toga do prekida zastare (podnošenjem tužbe), ocjena je i ovoga suda da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja, slijedom čega je prvostupanjski sud, bez obzira na razloge navedene u obrazloženju, prigovor tuženika pravilno ocijenio neosnovanim.“
