Ocijenjeno je da alkoholiziranost vozača nije u uzročnoj vezi s nastankom prometne nezgode kad je njegova vožnja bila u skladu s propisima, a prometnu nezgodu ne bi – zbog ponašanja drugog sudionika u prometu – mogao izbjeći niti prosječno pažljiv vozač koji ne bi bio pod utjecajem alkohola.
„Naime, okolnost što je vozač automobila (osoba za koju odgovara tuženik) bio pod utjecajem alkohola nema uzročne veze s nastankom predmetne prometne nezgode, jer je njegova vožnja bila u skladu s propisima o sigurnosti prometa na cestama i u toj vožnji nije bilo nepravilnosti, a zbog načina vožnje bicikliste prometnu nezgodu ne bi mogao izbjeći ni prosječni vozač koji ne bi bio pod utjecajem alkohola.
Prema odredbi čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) imatelj opasne stvari (u ovom slučaju motornog vozila – automobila) se oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika koji on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je šteta nastala isključivo radnjom samog oštećenika – tužitelja koju vozač automobila nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, nema niti odgovornosti tuženika za predmetnu štetu, pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 177. st. 2. ZOO odbijanjem tužbenog zahtjeva.“
