Sentenca:
Osiguranik tuženika isključivo je odgovoran za nastali štetni događaj ukoliko je isti vozio dvostruko većom brzinom od dozvoljene, ukoliko je brzina isključivi uzrok nezgode, time da vožnja bicikliste bliže središnjoj liniji i nađena prisutnost alkohola kod bicikliste nisu u uzročnoj vezi sa nastankom nezgode.
Tekst:
„U ovom predmetu riječ je o zahtjevu tužitelja za naknadu im štete zbog smrti pok. M. J. (sina 1. i 2. tužitelja i brata 3. tužitelja) na kojeg je kao vozača bicikla u prometnoj nezgodi osiguranik tuženika naletio osobnim vozilom marke M. B. A. K. reg. oz. …
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je: – da se prometna nezgoda dogodila 24. listopada 2004. na dionici ceste na dugom ravnom potezu na području K. I. od restorana V. N. prema poduzeću K. u O. i to noću, time da je kolnik bio suh i čist, a cesta bez javne rasvjete, – da je naletna brzina osobnog vozila M. na biciklistu – sina i brata tužitelja bila oko 160 km/h, time da je ograničenje brzine na tom dijelu ceste bilo 80 km/h te da prije naleta na biciklistu nije bilo kočenja, – da je brzina bicikliste bila 20 km/h, – da je vozač osobnog vozila biciklistu mogao vidjeti u dometu oborenih svjetla od 40 metara, odnosno dometu dugih svjetala od 100 metara te da je vozilo mogao zaustaviti uz intenzivno kočenje i izbjeći nalet na biciklistu, da se njegovo vozilo kretalo brzinom unutar one dopuštene (80 km/h), – da je uzrok nastanka prometne nezgode brzina kretanja osobnog vozila u trenutku naleta od oko 160 km/h (ograničenje 80 km/h), koja apsolutno nije bila prilagođena dometu oborenih ili dugih svjetala, – da se u trenutku nezgode biciklista kretao bliže središnjoj crti nego desnom rubu, – da je u krvi pok. M. J. pronađeno 0,79 g/kg alkohola. N. temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je doprinos bicikliste – pok. M. J. nastanku prometne nezgode 25%, budući se nije kretao uz desni rub kolnika već bliže sredini ceste i jer je isti bio pod utjecajem, a osiguranika tuženika 75%.
Drugostupanjski sud polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda, a posebno imajući na umu da je ograničenje brzine na mjestu nastanka nezgode bilo 80 km/h što znači da se vozilo tuženika kretalo dvostruko većom brzinom od dozvoljene (160 km/h), pravilno je ocijenio je da u konkretnim okolnostima isključivi uzrok nezgodi je neprilagođena brzina kretanja auta, dok vožnja bicikla bliže središnjoj liniji i nađena prisutnost alkohola kod bicikliste nisu u uzročnoj vezi sa nastankom nezgode.
Takav zaključak drugostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika za nastali štetni događaj kao pravilan prihvaća i ovaj Sud.“
