Ukoliko je tužitelj teže retardirana osoba koja je postupala neodgovorno i suprotno odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odgovoran je za prometnu nezgodu u određenom postotku, iako nije bio u pratnji druge osobe koja bi se brinula o načinu kretanja tužitelja prometnicom te mu pomogla da prijeđe cestu.
„Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju daje I. tužitelj prelazio kolnik s lijeve na desnu stranu ceste (gledajući u smjeru kretanja vozila) i to na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza, kada su vremenski uvjeti bili vrlo loši, jer je bila noć i padao je jaki pljusak, da je trebao propustiti vozilo koje je dolazilo a koje je mogao uočiti na udaljenosti od 100 m, odnosno daje trebao biti u pratnji druge osobe (radi se o teže retardiranoj osobi) koja bi se brinula o njegovom načinu kretanja prometnicom i koja bi postupala poštujući prometna pravila i na taj način pomogla I. tužitelju prijeći cestu, pa slijedom navedenog ocjenjuju daje I. tužitelj odgovoran za prometnu nezgodu i time za štetu u omjeru 60%, dok je doprinos tuženika u nastalom štetnom događaju ocijenjen sa 40%.“
