Komitent je u slučaju stečaja komisionara aktivno legitimiran zahtijevati od treće osobe kojoj je komisionar predao stvar da mu isplati njihovu cijenu.
„Naime treća osoba sa kojom komisionar sklapa pravne poslove u izvršavanju naloga iz ugovora o komisionu, ako ugovorom nije drugačije određeno ili ako drugačije ne proizlazi iz okolnosti konkretnog slučaja, nije u izravnom ugovornom odnosu sa komitentom. Prema odredbi čl. 771. ZOO ugovorom o komisionu obvezuje se komisionar za naknadu (proviziju) obaviti u svoje ime a za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjeri komitent. U ugovorni odnos sa trećima komisionar stupa u svoje ime, ali je dužan položiti komitentu (nalogodavcu) račun o obavljenom poslu i predati mu sve što je primio po osnovi posla izvršenog za njegov račun. Dužan je također prenijeti na komitenta potraživanja i ostala prava koja je stekao prema trećemu s kojim je obavio posao u svoje ime i za račun komitenta (arg. iz čl. 780. ZOO).
Iz navedene (dispozitivne) odredbe proizlazi da komitent nije aktivno legitimiran prema trećemu potraživati ispunjenje obveze iz ugovora kojega je ovaj sklopio sa komisionarom, ako zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno.
Iznimka od navedenog pravila propisana je odredbom čl. 789. st. 2. ZOO koja modificira položaj komitenta prema trećemu. U slučaju stečaja komisionara komitent može zahtijevati od trećega kome je komisionar predao stvari da mu isplati njihovu cijenu, odnosno njezin još neplaćeni dio. Primjenom ove odredbe na predmetni poslovni odnos, a imajući u vidu da je nad komisionarom otvoren stečaj, proizlazi da tužitelj ima aktivnu legitimaciju prema tuženiku potraživati vraćanje kredita pod pretpostavkom da kredit ili njegov dio nije vraćen.
Sudovi su pravilno našli da tuženik nije vratio kredit Komisionaru s kojim je sklopio ugovor o kreditu.“
