„Na temelju ocjene provedenih dokaza prvostupanjski sud protivno tvrdnjama predlagatelja zaključuje da su problemi s likvidnošću započeli već prije gubitka radne sposobnosti jer je već tada bio prezadužen obzirom da mu je plaća iznosila 4.200,00 kn a obveze po kreditima 3.300,00 kn, a da nakon gubitka radne sposobnosti nije poduzeo ništa da smanji dugovanje, već suprotno, zaključivao je nove ugovore i preuzimao nove obveze, osim toga bio je naručitelj građevinskih radova 2009. koji su obavljeni na nekretnini njegove supruge i nadalje su sve režije na njega iako više nije u braku s vlasnicom nekretnine te i te obveze predlaže otpisati, a osim toga da pokazuje i nebrigu prema svojim interesima, odnosno eventualnim pravima koja mu pripadaju iz bračne zajednice. Imajući u vidu odredbu čl.2. Zakona o stečaju potrošača kojom je određeno da je cilj tog Zakona poštenog potrošača osloboditi od obveza koje prestanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima te da poštenje potrošača utvrđuje sud uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača, te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja u skladu s tim Zakonom, prvostupanjski sud zaključuje da se predlagatelj koji nakon gubitka radne sposobnosti i nastanka većeg problema s likvidnošću odnosno podmirenja svojih obveza, preuzima nove obveze za koje zna ili barem mora znati da ih neće moći ispuniti, ne može smatrati poštenim potrošačem zbog čega usvajanje njegovog prijedloga ne bi bilo u skladu sa svrhom Zakona o stečaju potrošača. Iznesenim žalbenim navodima predlagatelj samo dodatno potvrđuje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da nije pošten potrošač u smislu čl.2. Zakona o stečaju potrošača, odnosno da se unatoč prezaduženosti i nemogućnosti plaćanja dospjelih obveza po sklopljenim ugovorima o kreditima i režija i nadalje zaduživao preuzimanjem novih obveza, nepoduzimanjem bilo kakvih radnji radi oslobođenja obveza plaćanja režijskih troškova u cijelosti unatoč razvodu braka, kao i davanjem sporazumnog otkaza uslijed čega je primao od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje daleko manju naknadu nego mu je bila plaća, ali i plaćanjem uzdržavanja za sina u daleko većem iznosu nego što je to obvezan pravomoćnom presudom i to ustegom iz mirovine na temelju njegove izjave čime je svjesno onemogućio namirenje dospjelih tražbina ostalih vjerovnika po pravomoćnim rješenjima o ovrsi barem djelomično.“
