Kad nije riječ o kapari jer ona pretpostavlja postojanje određenog pravno valjanog glavnog ugovora, a njega u konkretnom slučaju nema, tuženik koji je zadržao tužiteljev novac i to na ime predujma za kupnju nekretnine, sporni iznos drži bez pravne osnove, pa ga mora vratiti.
„Nije riječ o kapari uređenoj odredbama čl. 79-81. Zakona o obveznim odnosima jer ona pretpostavlja postojanje određenog pravovaljanog glavnog ugovora kojeg u konkretnom slučaju nema već zato što u smislu čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZV) pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, mora uz ostale pretpostavke valjanosti biti sklopljen u pisanom obliku.
U ovom slučaju ugovor o prodaji nekretnine nije sklopljen u pisanom obliku niti je izvršen kao ugovor kojem nedostaje forma (čl. 73. ZOO), a II. tuženik sam ističe da je predmetnu nekretninu kasnije prodao trećim osobama.“
