Ako je ugovorna kazna ugovorena za slučaj neispunjenja ugovorne obveze, vjerovnik može zahtijevati iznos ugovorne kazne ili naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze. Ako se vjerovnik odlučio zahtijevati ugovornu kaznu. Nije dužan dokazivati da su ispunjene pretpostavke za naknadu štete.
„Nepravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je zahtjev tužitelja za isplatu protuvrijednosti iznosa od 25.000,00 DEM po alatu neosnovan zbog toga što tužitelj nije dokazao niti pokušao dokazati izgubljenu dobit nego se samo pozvao na članak 4. Ugovora.
Iz preslike Ugovora na listu 7. – 12. spisa, čiji sadržaj tuženik ne osporava, vidljivo je da su stranke u članku 4. Ugovora ugovorile da naručilac, ako zbog neizvršenja Ugovora otkaže narudžbu ili u slučaju da iz tog razloga dođe do raskida Ugovora, ima pravo obračunati isporučiocu naknadu za izgubljenu dobit u kunskoj protuvrijednosti od 25.000,00 DEM po alatu, koja mora biti plaćena od strane isporučioca u roku od 20 dana od dana raskida ugovora.
Odredbom članka 270. stavak 1. ZOO-a određeno je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određenu novčanu svotu ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem (ugovorna kazna).
Odredba članka 4. Ugovora u skladu je s odredbom članka 270. stavak 1. ZOO-a o ugovornoj kazni. U ovoj situaciji tužitelj P. d.d. je mogao zahtijevati ili ugovornu kaznu ili naknadu štete, jer obje imaju odštetnu funkciju. Iz tužbe je vidljivo da se odlučio za ugovornu kaznu, u kojem slučaju ne vrijede pravila za naknadu štete pa ne mora dokazivati niti postojanje niti visinu štete, kao što to smatra prvostupanjski sud. Šteta ne mora niti postojati. U konkretnom slučaju i osnovanost i visina tužiteljevog zahtjeva za glavnicu proizlazi iz Ugovora jer su stranke u slučaju otkaza ili raskida Ugovora zbog neispunjenja predvidjele ugovornu kaznu upravo u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 25.000,00 DEM po alatu, koja tražbina dospijeva 20 dana od dana raskida Ugovora. Samu visinu ugovorne kazne tuženik nije tijekom postupka osporio, osim što je naveo da bi trebala iznositi 50.000,00 DEM ustvrdivši da matrična strana ovalne kante od 15 lit. nije alat nego dio alata. Po ocjeni ovog suda činjenica da je sporna matrična strana dio alata ne znači da nije alat, što proizlazi iz samog Ugovora čiji je predmet u članku 1. određen kao izrada alata prema specifikaciji iz tog članka, a u kojoj je kao alat za brizganje polimera navedena i „matrična strana alata kante ovalne 15 lit“
