Pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika bila je dužna dokazati tužiteljica – oštećenica, a nije tuženik bio dužan dokazivati da ne postoji uzročno-posljedična veza između štetne radnje tuženika i nastale štete, jer bi to bilo dokazivanje negativne činjenice.
„Kod toga pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika je bila dužna dokazati tužiteljica, a nije tuženik bio dužan dokazivati da ne postoji uzročno-posljedična veza između štetne radnje tuženika i nastale štete, jer bi to predstavljalo dokazivanje negativne činjenice.
Prema shvaćanju ovoga suda točno je da rok ispunjenja ugovora – predaje stana tužiteljici od strane tuženika nije bio bitan sastojak ugovora, te da je tužiteljica imala pravo i nakon isteka tog roka tražiti predaju stana u posjed. Uostalom ista je i preuzela stan 3. srpnja 2007.
Međutim, prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05), dalje ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
U konkretnom slučaju tužiteljica potražuje naknadu štete u vidu izmakle koristi zbog povrede ugovorne obveze u smislu odredbe čl. 346. st. 1. ZOO prema kojoj vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle korist te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.
Prema odredbi čl. 1089. st. 3. ZOO pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
Pravilan je stav drugostupanjskog suda da ne postoji uzročno-posljedična veza između radnje tuženika – neisporuke stana do 31. siječnja 2007. i odustanka kupca D. V. od kupnje predmetnog stana, jer dužnik takve posljedice nije niti mogao predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, a osim toga do sklapanja predugovora je došlo u vrijeme kada je bilo potpuno jasno da tuženik nije na vrijeme ispunio svoju obvezu, tj. nije na vrijeme predao stan tužiteljici.“
