Upornim nazivanjem danju i noću telefonom, slanjem SMS-poruka uznemiravajućeg sadržaja, zvonjenjem i udaranjem po vratima stana, vikanjem i praćenjem na ulici, tuženik vrijeđa pravo osobnosti tužiteljice i tužiteljica može zahtijevati od suda da tuženiku naredi prestanak s takvim radnjama pod prijetnjom plaćanja određenog novčanog iznosa u korist tužiteljice.
„Prednji žalbeni navodi tuženika ne mogu se prihvatiti kao osnovani. Sud prvog stupnja pri utvrđivanju relevantnih činjenica za donošenje zakonite odluke doista poklanja vjeru iskazu tužiteljice i iskazu svjedoka M. V., i za to u obrazloženju pobijane odluke navodi valjane razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Međutim, prvostupanjski sud o postojanju odlučnih činjenica koje su pretpostavka za pružanje zatražene pravne zaštite, ne zaključuje samo na temelju iskaza tužiteljice i iskaza navedenog svjedoka. O radnjama tuženika, zbog kojih je tužiteljici pružena pravna zaštita, sud zaključuje i na temelju iskaza samog tuženika, koji te radnje ne poriče, već njihovo poduzimanje opravdava nekim drugim razlozima koji po ocjeni prvostupanjskog suda nisu opravdani.“
