Vlasništvo prednika jedno je od pretpostavki za derivatno stjecanje prava vlasništva na nekretninama.
„Kako II-tuženik nije bio vlasnik navedenog stana, a niti je imao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva, to pravo nije mogao prenijeti ni na I-tuženika kupoprodajnim ugovorom od 30. travnja 1996. godine, jer prema tada važećoj odredbi čl. 31. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine”, broj: 53/91 i dr. – ZOVO) pravnim poslom moglo se stjecati pravo vlasništva samo na pokretninama od nevlasnika.
Revident se neosnovano poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige, kada je nekretninu kupio od prodavatelja koji nije bio vlasnik, a niti je bio upisan u zemljišne knjige..“
