Odvjetnik Bazina

Zemljišnoknjižno pravo – uknjižba

Vrhovni sud, Rev 2728/2013-3 od 3.5.2017.

”U reviziji je postavljeno sljedeće materijalnopravno pitanje:

”Da li ugovorna zabrana otuđenja i opterećenja nekretnina ima obligatorni karakter i kao takva ne priječi daljnji upis stvarnih prava u zemljišnoj knjizi u korist trećega (čl. 34, ste 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima — uz izuzetak ako je zabrana osnovana u korist bračnog druga i dr. druga rečenica st. 2. čl. 34. ZV.)?”

Nižestupanjski sudovi odbijaju provesti zatraženi upis uz obrazloženje da je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina u listu ‘ ‘A” s trajanjem do 18. srpnja 2016., odnosno daje na prodavatelja V. S. vlasništvo s Republike Hrvatske prešlo uz zabranu otuđenja i opterećenja, koja je zabrana posljedica slobodne raspoložbe vlasnika i kojom se on dobrovoljno obvezao prema određenoj osobi da neće otuđiti ili opteretiti svoju nekretninu. Pritom, sudovi smatraju da kada je takva zabilježba provedena u zemljišnoj knjizi da ona ima apsolutan stvarnopravni učinak i prema trećim osobama.

Prema odredbama članka 34. stavak l. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – proč. tekst., – u daljnjem tekstu: ZVDSP), ako nije što drugo određeno, vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti, uvjetovati ili oročiti, a može ga _i opteretiti. Prema stavku 2. tog članka, odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuđenja ili opterećenja svoje stvari, to ga obvezuje. Ta će zabrana djelovati i prema trećima, ako je osnovana u korist bračnoga druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja, a i upisana je u zemljišnu knjigu, odnosno u javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je zabrana određena.

U odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-145/08 od I l. veljače 2008., uvažena je žalba predlagatelja i dopušten upis uz sljedeće pravo shvaćanje u odnosu na članak 34. stavak 2. ZVDSP-a:

 

”Međutim, treba napomenuti da se navedenom zabranom otuđenja i opterećenja vlasnik samo obvezao da neće s određenom svojom stvari pravno raspolagati, te je isti tu svoju dužnost, odnosno obvezu, dužan poštivati. To djelovanje je obveznopravno, te ukoliko vlasnik otudi ili optereti nekretninu na kojoj je upisana takva zabrana na temelju pravnog posla, samo raspolaganje neće zbog toga biti nevaljalo, nego vjerovnik ima pravo na naknadu štete zbog povreda obveze. Budući da po pravnom shvaćanju ovog suda, u slučaju kada je pravnim poslom ugovorena zabrana daljnjeg opterećenja ili otuđenja nekretnine, navedena zabrana ne sprječava vlasnika nekretnine da dalje raspolaže istom ( ) ”

Slijedom toga, očito je da glede primjene odredbe iz članka 34. stavak l . i 2. ZVDSP-a (u odnosu na mogućnost daljnjeg vlasnikovog raspolaganja nekretninom na kojoj je upisana zabrana iz članka 34, stavak 2 ZVDSP-a) postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, zato je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Odgovarajući na sporno pravno pitanje valja istaknuti da je u ovom slučaju riječ o ograničenjima uspostavljenim vlasnikovim raspolaganjem pa u slučaju kad je vlasnik pravnim poslom odredio zabranu otuđenja i opterećenja to ga obvezuje, međutim, takva zabrana ne djeluje apsolutno već samo obveznopravno. Ipak, rečena zabrana može djelovati i prema trećima, ali tek ako su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke: 1. kada je zabrana osnovana u korist bračnoga druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja (personalni kriterij) i 2. ako je u odnosu na nekretnine takva zabrana upisana u zemljišnu knjigu (publicitetni kriterij).

Prema tome, ograničenje uspostavljeno vlasnikovim raspolaganjem na temelju pravnog posla u ovom slučaju nije stvarnopravne (apsolutne) prirode i zato ne sprječava vlasnika nekretnine da dalje raspolaže istom, a jednako tako i da novi stjecatelj stekne pravo vlasništva na odnosnoj nekretnini.

Slijedom navedenog, budući da na temelju priloženog ugovora o kupoprodaji i dostavljenih priloga nema zapreka za provedbu predloženog upisa uknjižbom prava vlasništva na ime predlagateljiee, to je zbog pogrešne primjene materijalnog prava trebalo usvojiti žalbu predlagateljiee i sukladno odredbi iz članka 128. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 ispr.) preinačiti nižestupanjske odluke te dopustili zatraženi upis u zemljišne knjige.”

 

 

POVRATAK NA OBAVIJESTI