Koliko traje vještačenje u sporu protiv banke — i što vještak zapravo radi?

„Vještačenje? To znači da će sve trajati godinama.” Ovakvu reakciju čujemo često, čim sud odredi financijsko vještačenje. Iza nje stoji uvjerenje da je vještačenje neka mračna rupa u kojoj se predmet zaglavi na neodređeno. U stvarnosti je to jedna, dobro definirana faza — i vrijedi razumjeti što se u njoj događa.

Ovaj se tekst bavi samo fazom vještačenja. Ako vas zanima koliko traje cijeli spor od tužbe do presude, to smo posebno objasnili u članku koliko traje postupak protiv banke — ovdje se ne ponavljamo, nego gledamo pod povećalo jedan njegov dio.

Gdje se u postupku nalazi vještačenje

Vještačenje u pravilu dolazi nakon što su stranke iznijele svoje navode i dokaze — najčešće nakon pripremnog ročišta. Kad sud ocijeni da je za odluku potrebno stručno financijsko znanje, imenuje stalnog sudskog vještaka odgovarajuće (financijske) struke i zadaje mu što točno treba izračunati.

Vještak ne odlučuje tko je u pravu — on brojkama daje podlogu na temelju koje sud odlučuje.

Što vještak zapravo računa

Kod kredita u švicarskim francima vještak, laički rečeno, uspoređuje ono što je korisnik stvarno platio s onim što bi platio da spornih odredaba nije bilo. Ovisno o tome što je sud zadao i o okolnostima predmeta, izračun može obuhvatiti:

Vještak sve to prikazuje u nalazu i mišljenju — dokumentu koji objašnjava kako je došao do brojki. Važno je razumjeti da je to računica po nalogu suda, a ne konačna odluka o vašim pravima. Vještak ne tumači je li ugovorna odredba valjana ni tko je u pravu — to su pravna pitanja o kojima odlučuje sud. Njegov je posao da, polazeći od zadatka koji mu je sud postavio i od dokumentacije u spisu, brojkama pokaže kakva je razlika između plaćenoga i onoga što bi po ocjeni suda trebalo biti plaćeno.

Koliko to traje

Ovdje nema jednog broja koji vrijedi za sve. Trajanje ovisi o nizu okolnosti na koje stranka izravno ne utječe:

• opterećenosti konkretnog suda i vještaka predmetima,
• brzine kojom banka dostavi dokumentaciju potrebnu za izračun,
• složenosti kredita (trajanje otplate, aneksi, konverzija),
• toga treba li nalaz naknadno dopunjavati.

Realno je govoriti o okviru od više mjeseci, no bez čvrstih obećanja — svaki predmet ide svojim tempom i pouzdan rok ne može se unaprijed jamčiti. Vrijedi imati na umu i da je vještačenje samo jedan segment postupka: dok jedni predmeti kroz njega prođu razmjerno glatko, drugi zahtijevaju dodatna pojašnjenja ili dopune, što prirodno produljuje ovu fazu. Zbog toga usporedbe sa slučajevima poznanika ili člancima o „prosječnom trajanju” treba uzimati s oprezom.

Tko plaća vještačenje — predujam

Trošak vještačenja u pravilu se predujmljuje — najčešće ga uplaćuje strana koja je predložila taj dokaz, dakle obično tužitelj. Bitno je razlikovati taj predujam od konačnog snošenja troška: predujam je „privremeno pokrivanje” da bi se vještačenje uopće provelo, dok o konačnom trošku sud odlučuje u presudi, u pravilu tako da ga snosi stranka koja u sporu izgubi.

Što slijedi nakon nalaza

Kad vještak dostavi nalaz i mišljenje, postupak se nastavlja. Obje strane imaju priliku očitovati se na nalaz — postaviti pitanja, ukazati na eventualne nejasnoće ili se ne složiti s pojedinim stavkama. Ponekad sud odredi dopunsko vještačenje kako bi vještak odgovorio na primjedbe ili dopunio izračun. Tek nakon što je nalaz „razjašnjen”, predmet ide prema raspravi i presudi.

Zato dostava nalaza nije trenutak presude, nego prekretnica nakon koje spor obično dobiva jasniji smjer. Za mnoge stranke to je i psihološki važan trenutak: apstraktna priča o „preplati” prvi put dobiva konkretne brojke. Ipak, do konačne odluke i dalje vodi nekoliko procesnih koraka, pa je dobro zadržati strpljenje i u ovoj fazi.

Kako možete pomoći da ide brže

Najčešća pitanja

Ovaj članak ima informativni karakter i ne predstavlja pravni savjet za konkretan slučaj. Tijek postupka i vještačenja razlikuje se od predmeta do predmeta, a svaki treba analizirati zasebno; ishod se ne može unaprijed jamčiti.