Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je dugo očekivanu odluku u takozvanom slučaju „švicarac”. Ona se izravno tiče svih građana koji su podigli kredit u švicarskim francima i potom ga konvertirali u eure te koji su podnijeli tužbe nadležnom sudu. U nastavku objašnjavamo što je Vrhovni sud zaključio, zašto je odluka važna i — jednako bitno — zašto ovima još uvijek nije završena pravna situacija.
Autor: Odvjetnik Frano Bazina
Objavljeno: 18.06.2026.
Ažurirano: 18.06.2026.
Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je dugo očekivanu odluku u takozvanom slučaju „švicarac”. Ona se izravno tiče svih građana koji su podigli kredit u švicarskim francima i potom ga konvertirali u eure te koji su podnijeli tužbe nadležnom sudu. U nastavku objašnjavamo što je Vrhovni sud zaključio, zašto je odluka važna i — jednako bitno — zašto ovima još uvijek nije završena pravna situacija.
Što je Vrhovni sud odlučio
Prošireno vijeće Vrhovnog suda u predmetu Rev-457/2025 zauzelo je stajalište da korisnik kredita koji je svoj CHF kredit konvertirao u euro nema pravo na povrat preplaćene glavnice koja proizlazi iz ništetnih ugovornih odredbi — dakle iz nepoštene valutne klauzule i jednostrano promjenjive kamatne stope.
Umjesto toga, takvom se korisniku priznaje pravo na zatezne kamate na pojedinačno preplaćene iznose. Te kamate teku za razdoblje od sklapanja ugovora o kreditu do dana konverzije (u konkretnom predmetu do 30. rujna 2015.). Važno je da se te zatezne kamate, prema stajalištu većine, dosuđuju u punom iznosu i ne umanjuju se za korist koju je potrošač već ostvario samom konverzijom.
Ključ obrazloženja većine jest u tome da se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. (ZID ZPK/15), kojim je provedena konverzija, tretira kao poseban propis koji ima prednost pred općim pravilima obveznog prava o posljedicama ništetnosti. Prema tom shvaćanju, konverzija je potrošača vratila u položaj kao da je kredit od početka bio ugovoren u eurima, pa preplaćeni iznosi iz ništetnih odredbi nisu „bez osnove” ostali kod banke, nego su iskorišteni za ispunjenje obveza po valjanom aneksu ugovora.
Praktično rečeno: priznaje se da su odredbe bile ništetne, ali se učinak te ništetnosti za konvertirane kredite svodi na zatezne kamate, a ne na povrat razlike u glavnici.
Odluka nije bila jednoglasna — i to je bitno
Odluka je donesena tijesnom većinom, glasovanjem 9 naprama 4, u proširenom vijeću od trinaest sudaca. Čak su i sudac izvjestitelj te predsjednik vijeća među četvoricom sudaca koji su napisali izdvojena mišljenja protiv većinskog stava — što je vrlo neuobičajeno i govori o ozbiljnosti pravnih dvojbi.
Srž njihova prigovora može se sažeti u jasnu poruku: niz stajališta većine za suce u manjini je pravno neprihvatljiv.
Neprihvatljivo je da posljedice ništetnosti ovise o tome je li korisnik konvertirao kredit — ništetnost mora proizvoditi jednake učinke za sve korisnike CHF kredita, neovisno o konverziji.
Neprihvatljiva je konstrukcija prema kojoj se za isto razdoblje priznaje samo zatezna kamata, a ne i preplaćena glavnica, iako je riječ o jednom te istom temelju — ništetnoj ugovornoj odredbi.
Neprihvatljivo je tretirati ZID ZPK/15 kao propis koji ukida pravo na potpunu restituciju. Cilj tog zakona bio je otkloniti dužničku krizu, a ne sanirati posljedice ništetnih odredbi — koje u trenutku njegova donošenja nisu ni bile utvrđene.
Neprihvatljivo je govoriti o „slobodnom i informiranom” pristanku potrošača kada ništetnost valutne klauzule tada još nije bila utvrđena (utvrđena je tek 2018.). Nitko se ne može odreći prava za koje ne zna da postoji.
Neprihvatljivo je, sa stajališta prava Europske unije, zakonom isključiti pravo potrošača na potpunu restituciju — što je protivno praksi Suda EU (predmeti C-118/17, C-452/18 i C-567/20).
Neprihvatljivo je i duboko nepravedno da najugroženija skupina — korisnici stambenih kredita koji su konverziju prihvatili po načelu „uzmi ili ostavi”, bez mogućnosti pregovaranja — prođe lošije od onih koji konverziju uopće nisu proveli.
Po ocjeni manjine, takvo rješenje ne prolazi test razmjernosti i vodi nejednakosti pred zakonom (čl. 14., 26. i 29. Ustava te čl. 6. Europske konvencije). S ovakvim stavom se u potpunosti slaže i autor ovog članka.
Za daljnji tijek postupaka ta izdvojena mišljenja nisu samo „fusnota”. Ona predstavljaju razrađenu pravnu argumentaciju koja će gotovo sigurno biti temelj za osporavanje ove odluke pred Ustavnim sudom.
Kako bi nižestupanjski sudovi trebali postupati
Bitno je razumjeti pravnu prirodu ove odluke. Riječ je o odluci donesenoj u konkretnom predmetu, a ne o „zakonu” koji bi automatski i jednako vrijedio za sve.
Ipak, stajališta proširenog vijeća Vrhovnog suda imaju snažan utjecaj na ujednačavanje sudske prakse. Upravo je neujednačena praksa — situacija u kojoj su različiti sudovi o sličnim slučajevima odlučivali različito — bila glavni razlog zbog kojeg se ova odluka i čekala. Realno je očekivati da će se nižestupanjski sudovi u sličnim predmetima konvertiranih kredita pozivati na ovo stajalište.
To, međutim, ne znači da je svaki pojedinačni slučaj automatski riješen. U samom predmetu u kojem je odluka donesena pitanje zateznih kamata nije konačno dosuđeno, nego je vraćeno nižestupanjskom sudu na ponovni izračun. Načelno stajalište je dakle zauzeto, ali konkretni iznosi i dalje ovise o okolnostima svakog predmeta.
Vrhovni sud u istoj je odluci dotaknuo i pitanje troškova postupka. Zauzeo je stajalište da potrošač koji u takvom sporu ne uspije u cijelosti — u situaciji kad sudska praksa o spornom pitanju nije bila ustaljena — ne mora nužno snositi troškove postupka, jer bi mu to nametnulo teret nespojiv s pravom na pristup sudu. To je važna zaštita za građane koji su već pokrenuli ili razmišljaju o pokretanju postupka.
Posebno važno praktično pitanje jest i zastara — rok unutar kojeg se tražbina može sudski ostvariti. Prema stajalištu Vrhovnog suda, tijek zastarnog roka za ovakve restitucijske zahtjeve vezan je uz pravomoćnost odluka donesenih u kolektivnom sporu protiv banaka. O tome izravno ovisi je li pojedini zahtjev pravodoban ili je nastupila zastara, pa to pitanje treba ocijeniti u svakom predmetu zasebno.
Što ovo znači za korisnike konvertiranih kredita
Ako ste konvertirali svoj CHF kredit, evo što je važno znati:
Postupci se i dalje nastavljaju voditi. Ova odluka ne zatvara vrata sudskoj zaštiti. Mijenja se procjena onoga što se realno može ostvariti — težište se s povrata glavnice premješta na zatezne kamate.
Zatezne kamate i dalje predstavljaju stvarno pravo. Iako manje od punog obeštećenja, riječ je o iznosima koji u pojedinačnim slučajevima mogu biti znatni, osobito kod većih i dugoročnih kredita.
Zašto ovaj slučaj još nije gotov: uloga Ustavnog suda
Ovo je možda najvažniji dio za svakoga tko prati temu.
Pravna situacija nije konačno zatvorena. Protiv ovakvog tumačenja najavljene su ustavne tužbe, pa se očekuje da će o pitanju konvertiranih kredita odlučivati i Ustavni sud Republike Hrvatske.
To je značajno iz jednog razloga: Ustavni sud je u nizu ranijih odluka u vezi s CHF kreditima zauzimao stajališta koja su pružala snažnu zaštitu potrošačima. Zbog toga postoji realna mogućnost da konačni pravni stav o pravima korisnika konvertiranih kredita u budućnosti bude drukčiji od onoga koji je sada zauzelo prošireno vijeće Vrhovnog suda.
Tome u prilog idu i sama izdvojena mišljenja, koja upozoravaju da nova odluka odstupa od ustaljene prakse u kojoj je korisnicima CHF kredita koji nisu konvertirali priznavana puna restitucija. To odstupanje dodatno otvara prostor za ustavnopravno preispitivanje.
Drugim riječima — ovo je važna, ali ne i posljednja riječ u ovoj priči.
Zaključak
Odluka Vrhovnog suda donosi važno pojašnjenje: korisnicima konvertiranih CHF kredita priznaju se zatezne kamate na preplaćene iznose do konverzije, ali ne i povrat preplaćene glavnice. Za banke je to povoljan ishod, za potrošače znatno skromniji od očekivanoga.
No bilo bi pogrešno tu odluku doživjeti kao definitivan kraj. Donesena je tijesnom većinom, uz ozbiljna izdvojena mišljenja, a pred njom je provjera pred Ustavnim sudom — tijelom koje je dosad više puta stalo na stranu potrošača.
Zbog svega navedenog, svaki predmet treba analizirati zasebno. Iznos, vrsta kredita, tijek otplate i konkretne ugovorne odredbe bitno utječu na to što pojedini korisnik realno može ostvariti. Univerzalnog odgovora — ni u korist banaka ni u korist potrošača — još nema.
Što dalje?
Ako ste imali kredit u švicarskim francima i izvršili konverziju, preporučujemo da individualno provjerite svoju dokumentaciju i sudsku praksu koja se odnosi upravo na vašu situaciju.
Konkretno, vrijedi:
- pronaći i sačuvati izvorni ugovor o kreditu, ponudu za konverziju i obračune banke,
- utvrditi razdoblje za koje su tekle preplate i okvirno procijeniti potencijalne zatezne kamate,
- pratiti razvoj prakse Ustavnog suda jer bi on mogao bitno utjecati na konačan ishod,
- zatražiti stručnu pravnu procjenu prije nego što donesete odluku o pokretanju ili nastavku postupka.
Pravna situacija oko konvertiranih CHF kredita i dalje se razvija. Pravodobna i individualna analiza najbolji je način da zaštitite svoja prava — bez stvaranja nerealnih očekivanja, ali i bez odustajanja od onoga što vam po zakonu pripada.
Ovaj članak ima informativni karakter i ne predstavlja pravni savjet za konkretan slučaj. Za procjenu vaše konkretne situacije obratite se odvjetniku na e-mail odvjetnik@bazina.hr. Provjerite svoj slučaj uz preliminarnu analizu bez obveze.
Pogledajte i: