Zakon o radu („NN 93/14, 127/17“) u članku 10. propisuje kako se radni odnos zasniva Ugovorom o radu. Propisana je i obveza poslodavca (članak 7.) u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a obveza radnika osobno obaviti posao prema uputama poslodavca u skladu s naravi i vrstom rada.
Nadalje, propisano je da se ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme, osim ako Zakonom o radu nije drukčije određeno.
Poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.
Osim ugovora o radu na neodređeno vrijeme (članak 11.), Zakon o radu propisuje i sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme (članak 12).
Zakon o obveznim odnosima („NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18“) uređuje u članku 590. Ugovor o djelu, navodeći da se istim ugovorom izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
Same zakonske definicije ova dva ugovora navode na postojanje bitnih razlika.
Prvo, kod ugovora o djelu radi se o obveznopravnom ugovoru, gdje izvođač svoj posao za naručitelja obavlja samostalno, za svoj račun i na svoj rizik, te prema pravilima vještima zanata i sukladno svojim osobitostima, odgovornost mu je građanskopravna i za svoje djelo primiti će ugovorenu naknadu.
Radni odnos je trajnijeg je karaktera, a primarni predmet mu je obavljanje rada, dok je ugovor o djelu jednokratan posao koji uključuje obavljanje nekog posla za naknadu, odnosno primaran je rezultat rada.
Nadalje, razlika se očituje u samostalnosti obavljanja rada, odnosno izvođač posao obavlja samostalno, a nije obvezan djelo izvesti ni osobno, osim ako se na to obvezao ili isto proizlazi iz svrhe ugovora. Naručitelj ima pravo nadzirati obavljanje posla, i davati upute, što mu je izvođač dužan omogućiti.
Također, izvođač obavlja rad prema svojoj vlastitoj organizaciji, i neovisno o naručitelju djela, u prostorijama prema vlastitom nahođenju.
Radnik je s druge strane podređen poslodavcu, te je posao dužan obavljati osobno, prema uputama poslodavca i pod njegovim kontinuiranim nadzorom.
Osim toga, poslove obavlja u propisanom ili ugovorenom radnom vremenu i u prostorijama poslodavca ili bilo kojem drugom mjestu koje je poslodavac odredio.
Naknada radniku isplaćuje se plaćom, u kontinuiranom razdoblju, najmanje jednom mjesečno za već obavljeni rad.
U članku 10. stavku 2. Zakona o radu navodi se da ako bi poslodavac s radnikom sklopio neki drugi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.
Isto je propisano zbog mogućih manipulacija poslodavca, koji je obvezan dokazati da se radi o ugovoru o djelu, odnosno dužan je dokazati da ugovor sklopljen s radnikom ostvaruje sva obilježja ugovora o djelu.
