Presuda Vrhovnog suda o konvertiranim CHF kreditima: zašto je smatramo pravno pogrešnom

Presuda proširenog vijeća Vrhovnog suda RH br. Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. mogla bi, ostane li na snazi, utjecati na desetke tisuća korisnika CHF kredita koji su pristali na konverziju. Po našem mišljenju — a to je i stajalište troje sudaca koji su izdvojili mišljenje — presuda počiva na pravno neodrživim temeljima.

Zadnje ažurirano: 14. srpnja 2026. · Članak kontinuirano ažuriramo

Ukratko

Što je sud odlučio: korisnik koji je konvertirao CHF kredit nema pravo na povrat preplaćene glavnice, ali ima pravo na zatezne kamate na tu preplatu.

Naš stav: konstrukcija „kamate bez glavnice” u izravnom je sukobu s institutima ništetnosti i stjecanja bez osnove, a njegov ishod — to da konvertirani korisnici u konačnici prolaze lošije od onih koji se nisu odlučili na konverziju — protivan je Ustavu. Uvjereni smo da takva presuda ne može opstati pred Ustavnim sudom.

O čemu se radi

U konkretnom predmetu korisnik je 2007. sklopio ugovor o kreditu u švicarskim francima s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Obje su odredbe naknadno, u kolektivnom sporu, utvrđene ništetnima i nepoštenima.

Prema podacima iz spisa, korisnik je na temelju tih odredbi preplatio bitno više nego što mu je naknadno priznato u konverziji — razlika ostaje u imovini banke. Pitanje pred sudom bilo je: ima li korisnik koji je konvertirao kredit pravo na povrat te razlike.

Što je odlučila većina — i kojim putem

Većina sudaca proširenog vijeća je zaključila da nema prava na povrat preplaćene glavnice, ali da korisniku pripadaju zatezne kamate na preplaćene iznose za razdoblje do konverzije. Do tog je zaključka došla u bitnome ovako:

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. (ZID ZPK/15) tretira se kao lex specialis koji „derogira” opće posljedice ništetnosti iz Zakona o obveznim odnosima;
• sklapanjem aneksa o konverziji, pozivom na institut prestanka obveze, navodno je prestala obveza banke na povrat preplaćenih iznosa;
• poziva se na presudu Suda EU C-567/20 i na zaključak da je konverzija bila „valjan izbor” potrošača.

Srž problema: Sud je priznao da preplata postoji (jer dosuđuje kamate na nju), a istodobno odbio pravo na povrat te iste preplate. Dosuditi kamatu, a odbiti glavnicu na koju se ona obračunava — pravno je proturječno.

Zašto to smatramo pogrešnim

1. Ništetnost traži punu restituciju

Ništetnost u hrvatskom pravu nije kategorija kojom se slobodno raspolaže — ona je institut javnog poretka. Vrijedi temeljno načelo obveznog prava: quod nullum est, nullum producit effectum — što je ništetno, ne proizvodi pravni učinak; ništetna odredba pravno nikada nije ni postojala. Sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, pravo na njezino isticanje ne gasi se, a ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 323., 326.–328. ZOO). Posljedica je jasna i bezuvjetna: svaka strana vraća sve što je primila na temelju ništetne odredbe (restitutio in integrum). „Djelomična” restitucija koja se svodi na kamatu bez glavnice u tom okviru jednostavno ne postoji.

2. „Kamate bez glavnice” — contra naturam stjecanja bez osnove

Ono što je plaćeno na temelju ništetne odredbe plaćeno je bez osnove (čl. 1111. ZOO), a uz povrat stečenoga teku i zatezne kamate (čl. 1115. ZOO). Zatezne kamate su akcesorna tražbina — accessorium sequitur principale, sporedno slijedi glavno. One pretpostavljaju postojanje glavne tražbine na povrat glavnice i bez nje, u pravnom smislu, ne mogu samostalno egzistirati.

Dosuditi kamatu, a odbiti glavnicu, znači dosuditi prinos na imovinu koju se istovremeno odbija vratiti.

3. ZID ZPK/15 nije „lex specialis” za restituciju — i kronologija to potvrđuje

Cilj zakona o konverziji bio je otkloniti dužničku krizu pretvaranjem CHF kredita u euro — ne urediti posljedice ništetnosti. Nijedna odredba tog zakona, ni sam aneks, ne propisuje da korisnik konverzijom gubi pravo na restituciju zbog nepoštenih odredbi.

Presudan je i kronološki argument: u trenutku konverzije (2015./2016.) ništetnost valutne klauzule uopće još nije bila utvrđena — utvrđena je tek kasnije (2018.). Zakon donesen prije te ništetnosti teško može „derogirati” posljedice odredbe koja u to vrijeme, po pravomoćnoj sudskoj odluci, nije bila ništetna.

4. „Slobodan i informiran pristanak” koji to nije bio

Prema praksi Suda EU (predmet C-452/18, Ibercaja), potrošač se može nagoditi o nepoštenim odredbama — ali samo ako su mu bili poznati svi relevantni parametri. Korisnik koji u trenutku konverzije nije znao da mu valutna klauzula daje pravo na restituciju (jer ništetnost tada nije bila utvrđena) ne može se valjano odreći tog prava. Uz nagli rast tečaja i prijetnju neodrživim ratama, konverzija je za mnoge bila izbor „uzmi ili ostavi” — a ne informirana odluka.

5. Diskriminacija onih koji su postupili razumno

Rezultat je paradoksalan: korisnici koji nisu konvertirali i tužili su, dobivaju punu restituciju; oni koji jesu konvertirali — premda su postupili u skladu sa zakonskim pozivom — dobivaju samo kamatu, ne i glavnicu.

Time se dvije skupine korisnika u istovjetnoj situaciji tretiraju bitno različito. To otvara pitanje povrede jednakosti i zabrane diskriminacije (čl. 14., 26. i 29. Ustava RH), kao i prava na pošteno suđenje i zaštite imovine iz Europske konvencije (čl. 6. i čl. 1. Prvog protokola).

6. Mjerilo prava EU nije primijenjeno do kraja

Sud EU dosljedno drži da se nepoštena odredba ima smatrati kao da nikada nije postojala, s odgovarajućim restitucijskim učinkom (npr. C-154/15; C-118/17, Dunai). U predmetu C-567/20 Sud EU nije utvrdio da je zakonska intervencija uspostavila ravnotežu — rekao je da se to pretpostavlja, uz provjeru koju provodi nacionalni sud. Tu konkretnu provjeru, po našem mišljenju, presuda nije provela; financijski pokazatelji u spisu upućuju da ravnoteže nema. Praksa C-705/21 (AxFina) dodatno govori protiv „popunjavanja praznina” supstitucijom kojom bi se izbjegla restitucijska obveza.

Težina triju izdvojenih mišljenja

Ovo nije usamljena kritika. Mišljenje su izdvojila tri suca Vrhovnog suda, među njima i predsjednik vijeća. Njihova izdvojena mišljenja upravo i upozoravaju na: neodrživost konstrukcije „kamate bez glavnice”, činjenicu da konverzija nije uredila pitanje restitucije, kronološku proturječnost oko (ne)utvrđene ništetnosti, te na nejednak — i ustavno upitan — položaj konvertiranih korisnika. Postojanje snažnog izdvojenog mišljenja samo po sebi je signal da pravno pitanje nije zatvoreno.

Što očekujemo od Ustavnog suda

Uvjereni smo da ova presuda ne može opstati pred Ustavnim sudom. Argumenti iz triju izdvojenih mišljenja — protuustavna nejednakost konvertiranih i nekonvertiranih korisnika, pogrešna primjena instituta ništetnosti i stjecanja bez osnove te odstupanje od prakse Suda EU — po našem su mišljenju toliko snažni da očekujemo ukidanje presude i povratak na tumačenje kako potrošači imaju pravo na puno obeštećenje. Ustavni sud je u dosadašnjim odlukama o CHF kreditima više puta stao na stranu potrošača i nije se ustručavao korigirati niže sudove.

Važno za mnoge: pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se (čl. 328. ZOO). No pravo na povrat preplaćenog podliježe zastarnim rokovima koji ovise o okolnostima svakog slučaja — pa ih treba provjeriti pojedinačno. Promijeni li se tumačenje, to bi se moglo ticati i onih koji su dosad mislili da je za njih kasno — pa i korisnika koji su u dosadašnjim postupcima dobili samo dio.

Moguće pravne mogućnosti (ovisno o slučaju)

• Ustavna tužba zbog povrede čl. 14., 26. i 29. Ustava RH;
• zahtjev pred Europskim sudom za ljudska prava (čl. 6. EKLJP i čl. 1. Prvog protokola);
• u teorijskom smislu — i prethodno pitanje Sudu EU o usklađenosti prakse s Direktivom 93/13.

Iako konačan ishod uvijek izriče sud, smatramo da pravni argumenti ovdje ne ostavljaju mnogo prostora drukčijem zaključku. Upravo zato je razborito ne zatvarati svoj slučaj unaprijed — nego prvenstveno čekati odluku Ustavnog suda.

Što ovo znači za vas

Ako ste imali CHF kredit i proveli konverziju, ovo vas se može ticati osobito ako:

• ste u dosadašnjem postupku dobili samo dio, bez priznate glavnice;
• niste pokretali postupak jer ste mislili da konverzija znači da nema više što tražiti;
• niste sigurni je li u vašem slučaju nastupila zastara.

Svaki predmet zahtijeva individualnu analizu — što točno dolazi u obzir ovisi o vašem ugovoru, konverziji i dosadašnjem tijeku. Više o tome kako funkcionira kredit / leasing — povrat novca pročitajte na našoj glavnoj stranici o povratu.

Odluke koje izazivaju najviše dvojbi često nisu one očito nepravedne, nego one koje naizgled uspostavljaju red, a u primjeni najteže padaju na one koji su postupili razumno i u dobroj vjeri. Presuda Rev-457/2025-21 po našem mišljenju upravo to čini — i zato ne može i ne smije biti posljednja presuda u ovakvim predmetima.

Ovaj članak iznosi kritičko pravno mišljenje Odvjetničkog ureda Bazina o navedenoj presudi i ima informativni karakter; ne predstavlja pravni savjet za konkretan slučaj. Presuda Vrhovnog suda na snazi je dok je nadležni sud eventualno ne ukine/izmijeni. Pravna situacija oko CHF kredita i dalje se razvija, a svaki predmet treba analizirati zasebno.