Tužitelj koji je znao ili je morao znati odnosno imao je dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu, a tužena je svo vrijeme posjedovanja od strane tužitelja bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica, dok tužitelj nije nekretninu kupio niti stekao u postupku eksproprijacije ili izvlaštenja te je znao da nekretninu povremeno koristi tužena, ne može se smatrati poštenim (savjesnim) posjednikom te nekretnine.

Ukoliko je prije provedbe sporne uknjižbe prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine bio upisan tužitelj na temelju Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 14. prosinca 1995. godine, tada je upis tužene temeljem čl. 25. st. 1. Zakona o poreznoj upravi i čl. 130. i 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravno nevaljan jer nije bilo udovoljeno načelu knjižnog prednika.

Za određivanje i dopustivost ovrhe temeljem zadužnice na drugim predmetima ovrhe ovrhovoditelj nije dužan prije toga pokušati ovrhu na tražbini po računu ovršenika.

Smatra se da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari ukoliko je o istovjetnom tužbenom zahtjevu između istih stranaka ranije donesena pravomoćna sudska odluka, zbog čega će sud odbaciti tužbu ukoliko se kasniji tužbeni zahtjev odnosi na predaju stvari u posjed protiv istog tuženika i radi se o istovrsnim vlasničkim tužbama, a o kojima je ranije pravomoćno odlučeno.

Da bi banka odgovarala za štetu davatelju uzdržavanja zbog toga što je temeljem rješenja o nasljeđivanju isplatila zakonskim nasljednicima novčani iznos sa štedne knjižice pokojnog ostavitelja, potrebno je prije svega utvrditi je li i kada banci dostavljen predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ili joj je predana samo punomoć kojom se tužiteljica ovlašćuje raspolagati sredstvima sa spornog računa.

Kada se tužbom traži utvrđenje prava (su)vlasništva više osoba kao stjecatelja prava vlasništva na određenoj nekretnini i upis prava vlasništva u zemljišne knjige, tada su tužitelji dužni prvobitno tražiti istovremeno brisanje prava vlasništva s imena upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika i njihovih zakonskih nasljednika, time da se u tužbi naznačuju upisani pokojni zemljišnoknjižni vlasnici i njihovi zakonski nasljednici kao jedinstveni suparničari.

Za štetu nastalu na automobilu zbog iznenadnog naleta divljači na prometnicu, oštećeniku odgovara lovačko društvo iz čijeg područja potječe divljač po principu objektivne odgovornosti, pod uvjetom da lovačko društvo gospodari lovištem uz državnu cestu, a iz tog lovišta je naišao srndać koji je prouzročio nesreću i to bez obzira što mjesto naleta automobila na srndaća ne spada u lovište lovačkog društva.

Površina po kojoj se kreću vozila prilikom ulaska i izlaska u vulkanizerski boks smatra se površinom na kojoj se odvija promet u smislu odredbe čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

Osiguranik tuženika isključivo je odgovoran za nastali štetni događaj ukoliko je isti vozio dvostruko većom brzinom od dozvoljene, ukoliko je brzina isključivi uzrok nezgode, time da vožnja bicikliste bliže središnjoj liniji i nađena prisutnost alkohola kod bicikliste nisu u uzročnoj vezi sa nastankom nezgode.

Nekorištenje sigurnosnog pojasa u automobilu ne mora biti u uzročnoj vezi s nastalom štetom.